Povijesni razvoj Modruša (Stari grad)

   – 9. – 10.st. V. Klaić spominje Modruš kao utvrdu prilikom sukoba između kneza Borne i kralja Ljudevita,

   – 1163. prvi puta se ime Modruš spominje u ispravama hrvatsko – ugarskog kralja Stjepana kao crkveno župsko sjedište,

   – 1185. isprava spominje Modruš kao župsko sjedište Krbavske biskupije – što potvrđuje da postoji grad i župska

     utvrda

– 1193. – 1219. – 1225. i 1251. isprave kralja Bele III.,Andrije i Bele IV. potveđuju prava modruškog župskog središta,

   – 1333. – prvi puta se potvrđuje utvrđeni grad Modruš u ispravi kralja Karla Roberta koji je tada bio u Modrušu gost knezova

     Krčkih. Isti naziv se upotrebljava i za naselje podno utvrđenog grada, a sa ciljem prava ubiranja maltarine ma prometnoj

     komunikaciji koja je povezivala unutrašnjost s morem preko prijevoja na Kapeli – tzv. Putnička trgovačka cesta,

   – 1378. Grgur XI. Isprava pisana Franjevcima na Modrušu – samostan i crkva Sv. Franje uvijet je da bude smješteno 12 redovnika,

   – 1437. prvi puta se za utvrđeni grad Modruš spominje ime Tržan u ispravi koju potvrđuje zagrebački Kaptol, te se razlikuje sjedište

     feudalnog posjeda od naseljenog i utvrđenog grada Modruša,

   – 1449. isprava koja dijeli Zrinsko-Frankopanske posjede govori da utvrđeno naselje Modruš s kastrumom Tržan “dodijeljeno

     knezu Stjepanu frankopanu” (pojam Tržan odnosi se na razvijenu tranzitnu trgovinu – trgovanje),

   – 1470. Turci, pljačka okolice Modruša, stanovništvo bježi,

   – 1470. – prvi spomen u Modrušu dominikanskog samostana,

   – od 1449. u posjedu Frankopana ( Nikola Krčki prozvao se Frankopanom, tj. dijeli posjed te je Stjepanu frankopanu dodijelio

     Modruški trg (Modruš i feudalni grad Tržan),

   – 15.st. isprave govore da je župna crkva Sv. Marka  i Sv. Marija (biskupska katedrala) posvećena. isprava spominje i crkvu Sv.

     Duha – pod trgom,

   – 1493. Kastrum Modruš – jakub Paša – opljačkao, spaljen i porušen, građani se postupno iseljavaju u Novi Vinodolski,

   – 1494. još uvijek je stari grad naseljen ( Frankopan ženi kćer Beatrice s Ivanišem Karvinom),

   – 1510. spominje se dominikanski samostan s upravom u Senju,

   – 1511. kastruma nema , a Tržan se pretvara u fortifikacijsku utvrdu,

   – 1593. godine prestaje sa djelovanjem franjevački samostan,

   – 16.st. Turske pljačke – frankopani se sklanjaju u Ogulin, Lenković predlaže da Tržan postane obrambeni stražarski punkt

     za snabdjevanje gradu Ogulinu.

   – Budući da je u vrijeme Vojne krajine Tržan određen za osmatranje jer je nepogodan za obranu po ondađnjim principima, cijeli

     grad postupno propada ( ne održavaju se krovišta ni zidne mase),

   – Od druge polovice 16.st. a posebno u  17.st. postupno se vraća stanovništvo u Mpdruš uz zaštitu straže o čemu svijedoče

     Pierionijevi izvještaji. Naseljavanje Vlaha i stanovništva iz Kočevskog vlastelinstva koji izrađuju drvenu galanteriju,

   – 1699. nacrti Hollsteina označuju unutar Tržan grada najznačajnije objekte i  to: pravokutnu gradsku kulu te bunar

      u unutrašnjem dvorištu zaštićen i opasan zidinama između dvije kule. Unutar kula su smještene manje zgrade za stanovanje koje

     dijele dvorište na unutrašnje i vanjsko. Obrambene zidine ucrtane su okomito od Modruškog kastruma te su opasale cjelovito

     naselje povezano sjevernim i južnim vratima,

   – 1843. godine Julius Fras opisuje Modruš kao kapetansku postaju. Osim razrušenog starog grada on  spominje i 41 kuću. Fras

     nabraja i 7 crkvi, katoličku župnu crkvu i kapelu koja “leži u kapelskom gorju “,

   – 1894. E. Lastowski opisuje ruševine Tržan grada sa zidinama koje “zatvaraju varoš” te nabraja crkve Sv.Marka, Sv. Trojstva, Sv.

     Stjepana, Sv. Jelene (crkve unutar gradskih zidina), kapelu Sv. Antuna,

   – 1909. šematizam bivše Modruške biskupije spominje župnu crkvu Sv. Trojstva, a osim naselja svjetovnog bilo je i sjedište biskupa

      Modruškog. Popis duša navodi od 1797. godine, a župa broji oko 2000 stanovnika,

   – 1932. Vjekoslav Klaić spominje u Modrušu crkvu Sv. Marije (prije Sv. Marka), crkvu Sv. Duha(čije se ruševine nalaze na

     brežuljku), crkvu Sv. Stjepana (uz zidove na zapadnoj strani do vrata) , crkvu Sv. Jelene (nedaleko od Sv. Stjepana) i crkvu

     Sv.Antuna koju pripisuje franjevcima, danas crkva Sv. Trojstva,(slika)

– 1942. g. naselje i župna crkva zapaljeni, stanovništvo se iseljava. Naselje Modruš s crkvom izgorjelo.